U dane kad Lombardijom vladaše kuća Visconti, rodi se u Monzi sin stolara, kome nadjenuše ime Marino, a drugovi ga od milja zvaše Marinko. Iako otac htjede da naslijedi obrt, mladićevom srcu bijaše draži sjaj čelika negoli miris smole. U Milanu stupi u službu vojvode Giana Galeazza Viscontija, gdje se okuša u stražarskoj dužnosti i vojnim poslovima, zadobivši ožiljke i slavu. Po smrti vojvode, kad vlast preuze Giovanni Maria, vihor nemira i okrutnosti obuze Milano. Odmetnuvši se od tiranije novog gospodara, Marino se prikloni družbi Reda Srebrnog Zmaja, koje bratstvo i pravdu nad svime drži. Ondje nađe društvo sebi ravnih, gdje njegovo koplje bijaše cijenjeno, a njegova nagla i kocki sklona narav bijaše jednako na radost i na muku drugovima njegovim.